Fotografija privatna arhiva autora, filter Hyperborea blog S Fanteom u džepu Moj odlazak u kafeteriju prerasta u ritual moj svakodnevni o...
 |
| Fotografija privatna arhiva autora, filter Hyperborea blog |
S Fanteom u džepu
Moj odlazak u kafeteriju prerasta u ritual
moj svakodnevni odlazak tačnije
u istu kafeteriju još tačnije
prsata šankerka i njena neizmjerna ljubav
prema meni i dobra kuvana kafa
valjda su razlog tome
a i gdje da odem s Fanteom u džepu
Čitalac drugi
I onda kada budem najomraženiji
na ovome svijetu
i kada moje knjige pretvore se u prah
i kada moje ruke budu nemoćne
za pokrete
i dalje će me čitati moja majka
Kasirka u prodavnici
će stariti u uvjerenju da sam
bolji i od Vitmena
tako joj je rekla moja majka
dok je kupovala hljeb
i nema razloga za sumnju
I onda kada moje knjige proguta
slučajna vatra u podrumu biblioteke
i dalje će me čitati moja draga majka
iako nikada nije naučila pismo
Četvrta pjesma o Davidu
Moj mrtvi brate,
koliko već dugo hraniš
gladna usta podzemlja
Ne pamtim,
moje sjećanje ne seže toliko daleko
zaboravio sam i put do kamenog zamka
u kom stoluješ
Tvoj cvijetni vrt
orezuju ljudi u crnim uniformama
katkad te pozdravim u dnevnim novinama
smrt smrt smrt
tvoja je gospa
tvoja su djeca korovi i trave
Progonitelji
Uzalud će odapeti strijelu,
papagaj je uvijek bar korak ispred,
jedan zamah krilima raspršiće snove
Progonitelja, i njihovih pasa,
Njegovo meso neće utoliti glad
Tragača,ovog puta ništa od toga,
vratiće se praznih šaka
svojim domovima,
Uzalud im sjekire i koplja,
ne umiju hitnuti dovoljno daleko,
ta će se Nimfa nanosati glave
grabeći ka zemlji koja obećava,
Uzalud vam zamke, zapete u vrtu,
uzalud i oči, crvene od gnjeva,
čak i ako ptica u vaš kavez uđe,
tek tada će znati kako da zapjeva
Podvižnik
Svinja će stradati, svakako,
danas il sjutra, manje je važno,
njen vrat će pod nož prekaljenih koljača,
ushićenih pred krvavi pir
sada valja nahraniti svinju,
zabaviti je, razveseliti,
počastiti pomijama naročito
pripremljenim svinji u čast
i osuđenik koji čeka dželata
bira svoj posljednji obrok,
tako i svinja raduje se gozbi
a uskoro i sama gozbom biće
Svinja, i svinjina glava,
na čelu trpeze biće tog dana
Svinja koja strada zarad nas
Prepodobna, jurodiva Svinja!
Jezičanje
U jeziku smo, i ja i ti,
u njemu rođeni,u njemu pohranjeni
moj jezik je hrapav, izbrazdan i ružan
tvoj jezik je gladak, sačuvan i pitom
Moj jezik je galamdžija, bogohulnik, nitkov
tvoj jezik je uljudan, odveć fin i drag
Oko mojeg jezika se koplja lome
bojevi biju
i padaju glave
oko tvog jezika niko ništa ne lomi
ni koplja ni glave
tvoj jezik nije uzrok tome
Moj jezik je kušao sladoled i grožđe
najstarija vina,
Paundova slova
vukao se pločnicima
crtao fasade
Moj jezik je u jezicima drugim,
ušuškan i svečan,
određen da bude i kad mene nema
Tvoj jezik je osuđen na vječnu tišinu
i prije nego li isplaziš ga stidno
Dječaštvo
Ko me to vraća u moje dječaštvo
a jedva sam ga jednom napustio
živu glavu izvukao
i istom pobjegao bez obzira
košmari, nikad do kraja odsanjani
sad su opet tu
i čekaju svoj konačan oblik
Dječaštvo, u svoj svojoj ružnoći
poput, ne baš dragog gosta,
uzurpira moju dnevnu sobu,
gleda moj tv i pije moju kafu
a koliko su samo Očenaša
i Zdravo Marija
izgovorila slabašna usta dječaka,
u časovima beznađa
Dječaštvo, do juče miljama daleko,
sad je opet tu, i vreba, u tišini,
kao gladna zvijer, u šumi,
čeka svog starog dužnika
Dječaštvo, ta zaključana soba
u kojoj zatočeni dječak
izgovara riječi Jevanđelja, još
neobjavljenog
Tumači Snova
Aleksandru Radomanu
Oni će objasniti naš Tekst
i Nas će objasniti, onako usput,
našim demonima nadjenuće ime
našim utvarama nadimak od milja
a kako li će Patnju našu zvati
koje li će ime Strahu dati
i beskraju našem
Ušetaće među naša slova
odvažno i lako, dugim koracima
slovoslagače će proizvesti u Apostole Olova
a onda nam satima govoriti
o nama samima
Oni će objasniti pakao,
i što je to tama,
u jednom će kriku naći kosmos čitav
i saopštiti ga onom koji sluša
i koji će čuti
izvještaj o Nama
Tumači Vatre,Vatrom netaknuti
Ući će u naše knjige,u carstvo osame,
narušiće mir divnog utočišta
Tumači snova,objasnite me,
Dok iz jednog Ništa tvorim drugo Ništa!
Mitski ljudi
Obilazeći tok mitske rijeke
(koju ću nešto kasnije nazvati crvenom)
uočavam sve svoje neznanje o smrtima koje
su se dogodile u gradu Z,
o truplima koja udaraju o stijene crvene vode,
o vapajima zabrađenih žena uzetih na silu
s revolverom uperenim u stomak,
o krvnicima koji su i tada kao i danas
spokojni poput mladog šaolina sa planine Song
jer naša kratka pamćenja njima garantuju duge živote
i miran san,
rijeka se preda mnom uzdiže do neba
mijenjajući se u čudovište, u rijeku ubicu,
u saučesnika u gnusnim zlodjelima,
mitski narod i mitska rijeka
u nama vide pizde koje ljube bližnjeg svog
Paradoksos
Ako je samo Prvi među nama bezgrešno začet
onda smo svi mi ostali nastali iz grijeha,
(uključujući i dvanaest pratilaca Prvog),
naše su majke bludnice, mada, one su opštile s našim
očevima, nije pošteno obilježiti žene, uzorne domaćice,
brižne majke i odane supruge koje nijesu oskrnavile svetost braka
i nijesu imale afere s duhovima,
nijesu činile preljubu i kasnije je pravdale zavodljivim pričama,
Ako je samo jedan od nas začet bez grijeha
kako to da svi ostali jesu u milosti oca njegova
i uživaju pravo na svete tajne,
paradoksos, u slobodnom prevodu protiv očekivanja
omiljena je figura jevanđelista, i to je u redu
Nova revolucija
Prilično je lako povesti revoluciju
stoljećima kasnije
(ono što se odigralo ne proizvodi nove posljedice, ili proizvodi)
i tuđim mesom jurišati na bajonete
ne mareći za ishod juriša,
opovrgavati ili zagovarati razloge mrtvih ratnika
i onih drugih, takođe upokojenih,
oni se ne mogu braniti?
Prilično je jednostavno oglušiti se o istine
vremena koje je istorija zatvorila,
nije da bi neko mogao posvjedočiti i dokazati
vašu laž,
ali, kudikamo je teže svoj trbuh nataći na nož
i viknuti REVOLUCIJA!
baš sada, s pravom ili bez
Kad sam osvajao svoje slobode
Kad sam osvajao svoje
slobode
tvoje sam uzimao
iz tvojih pluća vazduh krao
da bih mogao disati
Ubijao sam tvoje ptice
zarad mojih nezasitih
pasa
Sada te takvu obogaljenu
prinosim njemu
kao žrtvu
